Nisam sunce, Ni nebo nisam. Ni oblak bijeli Što se u zvizdan topi. Medvjed nisam, Nit šuma kojom gazi. Nit jelena rika, Niti snaga bika. Nisam putnik na brodu, Ni more što se valja. Rašireno jedro, Nit buka motora. Glas sa zvučnika nisam, Niti izolirani izgubljeni slučaj, Sjena iza dobre namjere, Niti osuda prevare. Osjećaj slobode nisam, Niti vezanost za smijeh. Nisam niti suze tihe, Nit karakter čvrst ko led. Nisam u očima sjaj, Niti iza oči kralj. Prije zvuka šum, Niti nered koji stvara um. Tigrova snaga nisam, Niti plašljive lastavice bijeg. Lakoća nisam, trud ni rad, Nit miris cvijeća ili mulja smrad. Nisam ni plaža, ni kupač ni more, Nit veselo društvo, Što pjeva do zore. Nisam unutra, a nisam ni vani, Niti sam tamo gdje nestaju dani. Nisam ništa od vidljivog svijeta, Niti podijeljen između zime i ljeta. Nisam tamo niti sam ovdje. Ni sada, ni prije ni poslije nisam. Nemam kuću ni doma, Niti utočište duha svoga. Ipak stalno tiho pitam, Nakon svega što nisam, Onda.. Što sam?